недеља, 16. јануар 2011.

Nedeljno prepopodne

Evo prosli praznici,napokon,ili nazalost,zavisi sa koje strane ulice gledamo u saobracajca obucenog u crveno-belo odelo,ne zato sto navija za Zvezdu,nego zato sto glumi Djeda Mrazica! Sta li sam hteo da kazem,nemam pojma,ponese me pjesmica "Rijeka Snova" cuvenog Splicanina Nena Belana i Fiumensa.Btw,sad se setih letovanja u Hrvatskoj,tada Soc.Republici,daleke 1990. u tada malom dalmatinskom mestu Omis,u kampu Leskovackog Ferijalnog Saveza.Secam se da je jedan od kuvara bio caletov prijatelj, tada instruktor,a danas u Leskovcu i okolini cuveni Zika Auto Skola,da je kamp bio zajednicki sa Ferijalcima iz bratskog nam Kumanova i da smo za tih desetak dana isli jedan dan i do Splita,koji mi je ostao u secanju kao grad prepun sarenih grafita,al ne ko ovde,ovih nasih u fazonu"...Uvek cu te volem" ili "Pi.ke grobarske-u potpisu Delije...".Takve grafite puno godina kasnije imao sam priliku da vidim na pojedinim mestima u Beogradu.Kasnije sam cuo da je taj kamp,kao i mnogi drugi,unisten do temelja.Ode prica na drugu temu...Elem,htedoh reci,bez obzira sto skoro pa nista nisam video ni osetio od blagodeti te velike zajednicke drzave,ja sebe i dan danas svrstavam u Jugo-Nostalgicare.Imali smo prvake u mnogim sportovima,imali smo i Lepu Brenu,Zdravka Colica,Bijelo Dugme,ehee...imali smo rok muziku i rok scenu,3.u svetu, po kvalitetu i po kvantitetu,to strani kriticari kazu,odmah posle Britanaca i Amera,imali smo i nas,Jugoslovenski Novi Talas odmah posle Ostrvljana!To je nesto,bre! Imali smo mnogo toga,a onda su nas posvadjali neki kurtoni,jer su hteli da budu Pase i Knezevi u svojim zamisljenim pasalucima i drzavicama.Njima u pomoc odmah pritrcali neki nasi stranci,trgovci,ponudili naoruzanje,jer kad se dvojica svadjaju,treci koristi.I okoristili se ti stranci,ohoho,neki i danas imaju koristi od nas,primitivnih i tvrdoglavih Balkanaca,koji i dalje ne umemo da mucnemo svojom glavom... Koj nam je moj sve to trebalo,jebem li ga,kad se evo nakon 15 godina svi mi Bivsi Jugosloveni guramo da udjemo u plavi bus koji vozi u EU,neki od nas se vec ugurali,a neki vise drzeci se za gelender i vrata,majstor nemoze da zatvori vrata,ko u Bgd-u u gradskom busu,u spicu,prepodnevnom ili popodnevnom,kad svi zure,i niko nece da saceka sledeci za 10 min.A dobar deo i ne placa kartu,al sto je dzabe...I tako,ode prica o praznicima na 5.tu stranu,neocekivano,tako me ponese secanje,i trenutak ovaj,bas sad.A hteo sam da pomenem da sam se posle duzeg perioda sreo sa rodbinom i prijateljima,sa kolegama,nekim bitnim i manje bitnim ljudima,i...I hteo sam da napisem da mi je posle svega,dosta masne hrane,pecenja,rostilja,spritzera,piva,wiskicha,vinjaka,raznih rakijica,salata i salatica...Prosla praznicna euforija,sad pijemo samo kiselu,do daljnjeg...Ili do sledece prilike,sledeceg povoda za slavlje,a nama Srbima bas mnogo treba za slavlje...Idem do wc-a da se olaksam,da i wc skoljka zapamti vreme praznika...